Povijest IQ testova počela je prije otprilike 100 godina, kada se termini kao što su to "IQ“ ili "IQ test“ nisu mnogo upotrebljavali. Radna inteligencija potječe iz Latinskog jezika i prvobitno nije imala značenje koje je povezano sa sposobnošću pojedinca da rješava zadatke, značenje je bilo povezano s mozgom i njegovom sposobnošću da se bavi mentalnim pitanjima.
Situacija se značajno promijenila u 19. stoljeću s pojavom psihologije. 1890. godine psiholog James McKeen Cattell je prvi put upotrijebio termin "test" u vezi s ljudskim intelektom. Međutim, na pravo testiranje je moralo još da se pričeka. Ono je počelo tek 1905. godine sa Simon-om i Binet-om i njihovim Binet-Simon testom koji je veoma važan za povijest merenja inteligencije. Rad Binet-a and Simon-a je 1912. godine nastavio nemački psiholog William Stern koji je dodatno uključi i mentalne i hronološke godine, a predstavio je i termin "koeficijent inteligencije" koji je definisao kao: IQ = mentalne godine / hronološke godine x 100.